“Nije meni nikad dosta, tvojih ruku, tvoga tila, opet će nas zagrljene naći skupa, zora bila” – poznat vam je uvod u tekst, nemojte samo reći da niste nikada čuli. Naravno da znate o čemu se radi, i normalno da ste odmah izustili: “Zora bila”. I dodali: Intrade, Intrade Zadar. Dakako da niste zaboravili ni Tomislava Bralića. No i on i desetak ljudi u tamnim veštitima, redom mističnih i baršunastih glasova, dio su istog tima. Intrada…
Top liste i nakladničke ljestvice slažu se u jednom – najpopularnija, najslušanija i najizvođenija, a bome, u dobu spota i “YouTubea”, i najgledanija klapa, dolazi iz Donatova grada. Dalmatinska klapa karizmatičnih nota ove godine sla i 35 godina postojanja i glazbenog djelovanja.
-Trideset i pet godina neprekidna rada. Prošlo je u tren, kao da smo na sceni odnedavno, a toliko je toga iza nas. Pamtimo samo lijepe dane, jer drugih nije ni bilo, većini je nas to najljepši, najplodniji, period života. Reklo bi se da smo stara skupina, što i jesmo, jer smo u istom sastavu već dugo, ali ne damo se, hrabro se držimo, u punom smo izražaju i nema nam stajanja. Od osnutka 1985. do danas klapa se mnogobrojnim uspješnim nastupima u zemlji i inozemstvu potvrdila kao fantastičan brand Zadra i zadarskog kraja, Dalmacije i RH.
-Krenulo je skromno, i mi smo se teško prisjetili prvog nastupa. Listali smo po arhivi i ispalo je da se dogodio u Ferijalnom savezu, na Boriku, u svibnju, prije 35 godina. Momci su dobili pozivnicu i otišli pjevati, a pjevali su s megafonima u rukama. Dvorana je bila puna, jedva se čulo i morali su se snaći, tada nije bilo posvuda mikrofona. Ljepotu dalmatinskog klapskoga pjevanja članovi su Intrada s velikim entuzijazmom pronosili i izvan granica domovine gostujući u mnogim europskim državama.
-Nema gdje nismo bili, prošli smo pola svijeta, od Australije, do Amerike, na rasprodanim koncertima, i pred strancima i našim ljudima.
Priznanjima se, pak, ne zna broja. Tu su Nagrada Grada Zadra 2010., onda i Porin, 2007., za najbolju klapsku izvedbu i pjesmu “Moja jube”, sa sestrama Husar.
-Najdraži su nam naslovi s Omiškog festivala. To je ipak institucija. FDK je za svaku klapu pojam, tu se rodila klapska pjesma u najizvornijem značenju riječi “a cappella” i klapa. Ne idemo tamo više, otvorili smo priliku mlađima, no i za svaku festivalsku skladbu trebali bi smo se spremiti na razini perfekcije, a mi isto želimo uraditi kod naših pjesama u nečemu svom, s instrumentima. Teško je uskladiti oba tipa višeglasja, a da budu vrhunska. Mandolina i gitara u pratnji su se odavno udomaćili u klapskoj pjesmi, i to je uistinu klapa po uporištu, melodiji i dionicama. Nastavljamo nešto što su započeli Tomislav Ivčić i Đani Maršan, nešto što se može nazvati i zadarska šansona.

Leave a Reply